Dokumentarni film koji prati životnu dinamiku i obiteljske odnose nakon raspada bračne zajednice. Koliko su prijateljski odnosi nakon razvoda zaista prihvaćeni u društvu, kako šira obitelj doživljava promjene koje se dešavaju i kako izgleda proces odrastanja, pitanja su na koja film nastoji suptilno pružiti odgovor. Film započinje obraćanjem redateljice ormaru koji se nalazi u sobi njene kćeri. Njegovo šarenilo pruža utjehu i budi optimizam, a metaforično otvaranjem započinje razgovor o njihovoj obiteljskoj priči. Sam film završava sličnom scenom, pred vratima ormara, u šarenilu boja autorica se obraća svom djetetu refleksijom o životnom putovanju. Put kojim idemo nije zacrtan, budućnost je vrijeme koje tek treba doći, koje se još nije dogodilo, a godine preispitivanja nisu samo godine rasta i mladosti već svaki trenutak na putu kojim koračamo. Poetični pristup u razgovoru o teškom zdravstvenom stanju, simbolika ceste i raskršća u svitanje, posredno vode gledatelja kroz bolje razumijevanje priče o životu i odnosima koji su prikazani dokumentarcem.