U "Prizorima s mojim ocem" Biserka Šuran vodi oca kroz vremeplov uspomena u kojem iznova proživljavaju prizore iz svoje domovine, bivše Jugoslavije. Uspomene se odražavaju u filmskoj scenografiji u pozadini njihovih razgovora o nacionalnosti, identitetu, ljubavi, snovima i kajanju. Ljubavna pisma, arhivski materijali i anegdote članova obitelji publici pružaju uvid u obiteljske nedaće koje su ih snašle kada su morali napustiti domovinu. Simboličko putovanje zacjeljuje rane iz prošlosti, a redateljica i kći Biserka stvara prostor u kojem se povezuje s očevim iskustvima i neizbježnim odlukama. Rezultat je inspirativan razgovor kakav bi mnogi gledatelji poželjeli voditi s roditeljima.