Film prati pripreme, put i dolazak dvaju autobusa na krajnje odredište. Prvi autobus (od Rijeke do Kumrovca) pun je putnika s ‘pobjedničke strane’ koji idu posjetiti Titovu rodnu kuću i tako obilježiti njegov rođendan. Drugi autobus (od Zadra do Bleiburga) vozi starije ljude koji su se borili na ‘poraženoj strani’, kao i mlađe pripadnike njihove ideologije, do mjesta na kojem su počele njihove patnje. Iako je ono što se događa u autobusima izražavanje suprotstavljenih ideologija, autor u tome pronalazi i nešto više. U ulozi objektivnog promatrača, on uočava identičnost dramatskih i emotivnih reakcija kod tih različitih skupina ljudi. Dva autobusa putuju na odredišta na kojima će se okupiti tisuće ljudi. Svi putnici u oba autobusa obično kasne. Organizacija i jednog i drugog putovanja kaotična je i gotovo komična. Ispostavilo se da je najvažnija od svega činjenica da putnici iz oba autobusa žive u prošlosti. Taj bi život u prošlosti mogao biti razumljiv i ‘normalan ‘ da se radi o svjedocima i sudionicima Drugog svjetskog rata. No, stvar je u tome da se u oba autobusa voze i mlađi ljudi (koji čine većinu putnika) i da postoji vremenski jaz između njih i ‘ratne ‘ generacije. No, prošlost je premostila jaz i sjećanje na ratne događaje postalo je naslijeđem i starijih i mlađih. Zato ovaj dokumentarac predstavlja ‘film ceste’ na putu u prošlost.