Josipa se bori s posljedicama seksualnog zlostavljanja koje je trpjela od četvrte do dvanaeste godine. Senad započinje snimati film o njoj, no ulaskom u Josipin život on više nije objektivni filmaš, nego i sam postaje protagonist filma. Senadov život se također dramatično mijenja. Film se transformira u osobnu, intimnu, ogoljenu i brutalno iskrenu priču o krajnje neobičnom odnosu dvoje ljudi. Kroz cijeli film u krupnom planu gledamo lice mlade djevojke, koja gotovo neizdrživim ritmom skače iz jedne u drugu krajnost – od boli, tuge, bijesa i paničnog straha od ostavljenosti, pa sve do crnog humora, djetinjeg veselja i intelektualističkih dijagnoza vlastite nenormalnosti. Drugi protagonist, kojega uglavnom ne vidimo, pokušava popraviti ono što su neki drugi ljudi odavno slomili… i putem se bori sa samim sobom. Zapetljana je to priča puna obrata, a opet tako topla, ljudska i jednostavna. Način na koji je film snimljen i montiran pomaknut je jednako kao i njegovi likovi. Ali što god mislili o Senadovim i Josipinim potezima i stavovima, tamo gdje je izloženo toliko bezuvjetne ljubavi i iskrenosti, likove možemo samo - voljeti… barem tako vjerujemo mi, autori filma.