Ideja za rad proizašla je iz serijala Život na sjeveru gdje u epizodi „Maggie turns 30“, Maggie O' Connel navršava 30 godina i uviđa da joj je ljubavni život potpuni fijasko, a svi bivši ljubavnici mrtvi. Ed Chigliak, Indijanac, joj otkriva ritual oprosta s umrlima na način da im se napiše pismo i pusti se niz rijeku...
Inspirirana time, a pomalo se i osjećajući kao Maggie, autorica u svojoj 29. godini piše pisma bivšim dečkima i baca ih u rijeke diljem Hrvatske koje prolaze kroz mjesta njihovih odnosa i koje su na taj način povezane s njima. Cijeli proces dokumentira te putem intervjuira ljude ispitujući ih o ljubavi i partnerstvu, pokušavajući tako upotpuniti događaj intervencijama drugih, unošenjem njihovih pogleda i razmišljanja. Kroz odgovore se otkriva jedan suptilni presjek hrvatskog društva, a za neke najvažnija tema i najvažniji odnos u životu kroz naoko banalno pitanje otvara sliku čovjeka i pokazuje zapravo prilično fundamentalne postavke ljudi, njihovu otvorenost, iskustva, traume, snove.  
Zadnji dio filma sniman je na barci na kojoj autorica razgovara s ocem, kroz što razrješava odnose sa muškim osobama u njenom životu, odnosno sa arhetipom muškaraca u njoj samoj, tražeći na kraju krajeva vlastitu hrabrost za zaključak.