„Kuda idem ne znam, ali htio bih, kad umrem, da me kremiraju i stave u neku lijepu pepeljaru“, zapisao je u svojoj potrazi za smislom života 14-godišnji Luka Ritz. Vjerojatno ni u najluđim snovima nije pomišljao da bi se to moglo dogoditi tako brzo. A dogodilo se niti pune četiri godine kasnije. Njegovo premlaćivanje i posljedična smrt 2008. godine te višemjesečna potraga za počiniteljima potresli su hrvatsku javnost i potaknuli snažnu građansku kampanju otpora maloljetničkom nasilju. Ovo je intimna priča koja se događala daleko od očiju javnosti. Dokumentarac o traumatičnom gubitku sina jedinca, najboljeg prijatelja, dečka, koji u rasponu od godinu dana nakon Lukine smrti prati njegove najbliže, te priča o potrebi i važnosti građanske solidarnosti i aktivizma u današnjem društvu.