Čežnja za domom je san o pripadanju, biti jednom OD mjesta a ne U mjestu.- Zygmunt BaumanAutorica filma u prvim kadrovima prikazuje primopredaju očevih i majčinih knjiga i svoj vlastiti osvrt na to nasljeđe. Kasnije i majku i oca stavlja u ulogu promatrača i pripovjedača snimki na kojima se oni sami nalaze sa odmakom od tri godine. Pokušavajući izraziti zahvalnost roditeljima i na neki način se i oprostiti od stvari koje ih predstavljaju, autorica provodi vrijeme s majkom na njihovoj njivi u rodnom mjestu crtajući biljke i pjevajući s njima, a s ocem razgovara dok gledaju njegove stare snimke na kojima se sprema za posao. U obje situacije se na neizravan, pomalo esejistički način ocrtavaju njihovi odnosi, bliskost i udaljenost. Kroz dirljiv čin samopromatranja i pozicioniranja uloge rada, radništva / „labour“ te umjetničkog poziva u konstelaciji majka, otac i kćer umjetnica gledamo odnos unutar obitelji.