O FILMU
Zagrebačka kuća na Kraljevcu broj 35 u posljednjih gotovo pola stoljeća pružala je sklonište brojnim, raznolikim ljudima. U nekom razdoblju života svima je bila dom. Velik broj stanara kuće bio je istaknut na raznim poljima umjetničkog stvaralaštva i društvenih djelatnosti pa su u njoj stvorene vrhunske knjige, filmski scenariji, fotografije, ilustracije, stripovi, glazba, predstave, filmovi…U kući, koju je svojevremeno izgradio Slobodan Praljak, živjeli su, između ostalih, Abdulah Sidran, Goran Babić, grupa Ayllu, Igor Kordej, Goran Pavelić Pipo, Milan Trenc, Davor Slamnig i Pjer Žardin, a u nju su navraćali Mirko Ilić, Vilim Matula, Davor Gobac…Stanari su se kasnije našli raštrkani širom svijeta: u Južnoj Americi, Kanadi, New Yorku, Haagu, Beogradu, Sarajevu i Ljubljani. Prateći njihove sudbine, sadašnji vlasnik kuće i autor filma Pero Kvesić govori o minulom, ali i današnjem vremenu.*Zbog redateljeve bolesti, film su dovršili koscenaristica i montažerka Vesna Biljan Pušić, te producent Nenad Puhovski.
Pero Kvesić
Pero Kvesić (Zagreb, 1950) je na Filozofskom fakultetu diplomirao sociologiju i filozofiju. Bio je član redakcija Omladinskog tjednika, lista omladine Tlo i Studentskog lista. 1977. pokrenuo je omladinski list Polet i bio njegov prvi glavni urednik. Bio je glavni i odgovorni urednik časopisa Pitanja, a pokrenuo je biblioteku i časopis Quorum. Objavio je brojna prozna djela, nekoliko zbirki pjesama te nekoliko romana za djecu i slikovnica, a uvrštavan je u obaveznu školsku lektiru u Danskoj.Uz Dušana Vukotića pripremio je crtanu seriju, scenaristički pristup i koncepciju likova "Mali leteći medvjedići". Surađivao je na scenariju filma "Samo jednom se ljubi". Napisao je scenarije za filmove Dušana Vukotića i Pavla Štaltera te scenarije za nekoliko tv-drama, dokumentarnih emisija i filmova."Dum spiro spero", debitantski Kvesićev film, osvojio je Grand prix na Danima hrvatskog filma, nagradu Vedran Šamanović, nagradu za najbolji film na Festival dei Popoli, te nagradu Golden Horn u Krakowu.
