Posljednje noći u listopadu, grupa putnika na pruzi Vinkovci-Zagreb zapela je u Novoj Gradiški čekajući da se kazaljke prebace s ljetnog na zimsko računanje vremena. Prisilno stajanje vlaka i čekanje na usklađivanje s voznim redom natjeralo ih je da baš kao i željeznički službenici vrijeme pokušaju „ubiti“ šetnjama, razgovorima, ispijanjem kava ili neudobnim spavanjem. Zbivanja na postaji Mršić bilježi naizgled distanciranim no zapravo pronicljivim okom kamere, kojim efektno minimalistički oslikava egzistencijalno – socijalni kontekst.